Pesma za jednu vešticu
Kažu da
magija ne postoji
Da samo još
deca veruju u nju
Prognana iz
ovog sveta,
Poput
patuljaka i ptice Mu…
Ti znaš i ja
znam:
Upali
nekoliko sveća,
Sipaj čašu
vina,
I pusti
muziku koja hrani dušu
I magija je
tu…
U pokretu ljuljaške
jednog sunčanog dana,
Na klupi u
parku, sa pričom u srcu i laptopom na kolenima,
U izlasku sa
prijateljicom u grad koji ne spava,
U razgovoru
sa ženom koja te je donela na ovaj svet…
Osećaš je u
prstima,
Dok prelaziš
rukom preko ivice stola
Osećaš je u
pogledu,
Koji prati
svaki tvoj pokret,
Sve što
nemaš, možeš da pronađeš ponovo
Sve što
želiš, možeš da ostaviš za sobom
Sve što je
tvoje, postaće više od toga
Sve što jesi,
jesi i bez šminke i sjaja
Oslobodi
svoju dušu,
Predaj se
nežnosti,
Prihvati
svakog,
Ne odbacuj
sebe
Jer, i kada
ugasiš sveće,
Uzmeš
poslednju kap vina,
I pustiš da
tišina padne na tebe…
Magija je i
dalje tu…
No comments:
Post a Comment