OVO JE SPARTA

Poezija i kratke priče pisane od 1997. godine do danas,
uz manje ili veće pauze,
uspone i padove,
i najviše reči znanih u tom trenutku...

Monday, February 14, 2011

Čudna priča

Ne sećam se kada samo ovo napisao, ni zbog čega, ni povodom čega, ni kome je posvećeno...kada imaš jedan direktorijum u koji trpaš sve što napišeš na kompjuteru, iznenadiš se na mnogo načina...uglavnom lepo...


DIJALOG


- “Znaš kako ponekad sretneš nekoga koga dugo nisi video. Taj neko je osoba koju si vole mnogo u jednom trenutku svog života. Bio si spreman da pogineš za nju ili njega. Pisao si pesme, svirao pod prozorom, vodio je u zoološki vrt. Ili bio spreman da uradiš sve to. Nebitno je.“
- „Znam“
- „I tada kada se sretnete uvek nastaje jedan trenutak zbunjenosti. Traje jako kratko, delić sekunde. Nisi siguran o čemu se radi jer već pružaš ruku ili obraz. Već počinješ priču o onim svakodnevnim banalnim stvarima – kako si,šta radiš i slično…“
- „Priča kako da se popuni vreme i slično, dok se ne oporaviš od šoka…“
- „Da, ali upravo u tome je i poenta, vidiš, svi pređemo preko tog trenutka zbunjenosti olako. A ne bi trebalo. Ajnštajn je govorio kako je vreme relativno. Ljudima koji umiru ili su u smrtnoj opasnosti život prolazi u deliću sekunde pred očima. A kada sretnemo duha iz svoje prošlosti, tada smo zaista ugroženi…“
- „I počinje da nam se odmotava sve pred očima…“
- „Ostani uz taj trenutak. Zadrži ga uz sebe, pred očima i u srcu, i proživećeš ceo svoj život u jednoj sekundi.“
- „I ne samo svoj. Vaš.“
- „Tada spoznaješ najstrašniju i najdivniju stvar u isto vreme: Da neko kome si dao svoje srce nikad ne pušta tvoje srce do kraja. Uvek postoji nešto što će te naterati da zadrhtiš. Uvek ćeš, makar na kratko, pomisliti –šta bi bilo da smo nastavili zajedno? Šta bi bilo da sada pokušamo? Da li bi bilo drugačije? Da li sam ja drugačiji?“
- „I odmah ti proradi mozak koji te opominje da je to glupo, ludo, to si već probao, video i doživeo. Nema šta tu da se traži, treba da se ide dalje…“
- „…ali čovek može da ide daleko samo donekle, posle toga, razlike između mesta odakle si pošao i tamo gde želiš da stigneš više nema. Posle toga, sve izgleda kao da se već dogodilo, kao da živiš zarobljen u Deja vu ili –Danu Mrmota-…“
- „Uvek mi se dopadao taj film, važna poruka sakrivena iza romantične komedije.“
- „…ali srce i dalje igra i traži svoje. Traži da budeš ponovo dete koje traži i daje u isto vreme. Igraj se, budi slobodan, istražuj, veruj…to su zapovesti koje ti šalje…“
- „…to, i ideju da se čovek mora promeniti ili umreti – duhovno, emotivno, fizički. Ipak, svi imamo nešto zajedničko po tom pitanju – svi imamo granicu koliko se možemo promeniti, a da ostanemo celoviti.“

1 comment: