OVO JE SPARTA

Poezija i kratke priče pisane od 1997. godine do danas,
uz manje ili veće pauze,
uspone i padove,
i najviše reči znanih u tom trenutku...

Monday, June 3, 2013

Poezija 18.05.2013.

PD


još jedna noć
san mi ne dolazi
umakao je kroz pomoćna vrata
otvoren prozor
u rupu između dasaka
provukao se
ovo je kao nekada
kada bih se vraća kući pijan
sa bolom u grudima
sanjao žene koje nisu kraj mene
sanjao ono što nemam da imam
maštao o tome da mi je život drugačiji
i da bih onda bio sretan
sigurno
aposlutno
i bez razmišljanja
istina je da nisam srećan
i dalje me boli i osećam tugu
smeh i radost su negde drugde
sakrili su se od mene
igramo se žmurke
nedostaju mi te noći
bogatih misli i produktivne patnje
bolje nego obrnuto
kako mislim da je sada
isto je u stvari
stvari se pomeraju stajanjem u mestu
samo kretanje zemlje oko svoje ose
poput kakve striptizete
koja pleše oko šipke
od plafona do poda svemira
nam daje nadu
da nećemo zauvek ostati ovde


Miris


sećaš se tih noći
cigareta koje pune pepeljaru
kokakole koja čini da noć nema kraja
kompjuter sa slanjem besomučnih mailova
svuda i svakom
patio si onda
patiš i sada
izađeš i pružiš sve od sebe
da se zabaviš kao nikad pre
i uvek je kao nikad pre isto
odeš kući sam misleći da bi bilo bolje
da si otišao sa nekim
ako ništa drugo
ne bi bilo isto
ljudi su isti
menjaju samo položaj u prostoru
dok sanjaju snove o budućnosti
koja je odmah iza ugla
kao da smo se juče sreli
na raskrsnici u nečijim snu
stranci u tuđim sećanjima
zaboravljeni poput fotografije sa svadbe
karmina na opušku
ili zraka sunca dok se budim
u prošlosti
a u glavi mi odjekuje ritam hiljade bubnjeva
srebrnih ašova koji kopaju moj grob
sve je spremno
samo treba da skočim i prepustim se
otvori usta
raširi ruke
zagrli zemlju i crve i miris trave
pokošene onog jutra
pre toliko godina...


Narandžasto


više nema noćnih ptica
onih sa kojima sam se družio telefonom ili kompjuterom
imaju partnere, decu, posao
kažu da se tako zove život
danas imati život znači nemati sebe
ali imati telefon koji se javlja umesto tebe
voditi za ruku nekoga koga prihvataš ali ne znaš
da li bi umro za njega
i držati u naručju veknu za koju bi dao sve što imaš
i zato je mrziš od ljubavi
umesto prijatelja imaš kolege
umesto kolega imaš šefa
umesto šefa imaš viziju i misiju
koja nije tvoja, no to nije bitno
sve noćne ptice sada spavaju
sanjaju nešto drugo od onoga što imaju
samo su ljudi
razumem ih
i ja mislim na sve samo ne na ovo što imam
takvi su ljudi
ološ
sa telefonom koji se javlja umesto njih



Staro


stari filmovi na novi način
stare knjige ponovo iščitane
manje smisla
više radosti
manje razumevanja
više uvida
stara muzika ponovo slušana
stare slike ponovo osmotrene
manje produkcije
više emocije
manje unikatnosti
više sećanja
stari život ponovo odmotan
stara ljubav boli ispočetka
manje jedinstva
više prihvatanja
manje želje za ponovnim ujedinjenjem
više osmeha
sve staro mi je ispalo
i rasulo se po podu
greje mi nožne prste
dok mi suzegreju obraze
poljubi me, toplo mi je na licu
dok stežem palčevima i upirem se o zemlju
da odletim do meseca
i uvaljam se u njegovu prašinu
ostavi mi koji trenutak
da pozdravim zastavu
ostavim otisak pored Armstrongovih tragova
i osmotrim zemlju
dok moja bosa stopala greju hladan mesečev kamen

No comments:

Post a Comment