OVO JE SPARTA

Poezija i kratke priče pisane od 1997. godine do danas,
uz manje ili veće pauze,
uspone i padove,
i najviše reči znanih u tom trenutku...

Saturday, February 20, 2010

Još uvek su devedesete u pitanju...

Ovo su pesme koje napisane tokom 1998 godine, tematika je razna, i nema neke posebne inspiracije, izuzev Žene Zmaja i Žene Jovane :=)



ZVEZDANOPLOVILOK

Nekada sam verovala
Da je ljubav radost
Sada sanjam tugu

Nekada sam plakala
Sada žarko želim
Sreću koju ne zaslužujem

Kosta-rika, Kosta-rika
Oči su ti postale dva vidika
U zvezdanomplovilu te vodim
Za budućnost hoću da se molim



Kriza nad Sofijom

Ptice urliču nesnosno i padaju poput klavira s krova nebodera iz crtanih filmova ranih tridesetih,
Kada je Miki Maus tek nastao i prvi put zaplovio u parobrodu.
Kasnila sam na Voz za Sofiju, zaboravila sam nešto važno u predsoblju moga stana, kod cipela, sa leve strane paste za cipele i povodca za psa.

Bila je to knjiga iz Biologije za II razred prirodnog smera,
Data nekome koji nije niko, ali nije ni neko…
Bar ne za ovu pesmu…



Veselje na dan mog rodjenja

Mama je ustala i zaigrala kolo,
Tata je popio sve što je mogao i još ponešto,
Pas nije bio u planu, ali je lajao, svejedno,
A ja sam srećnim plavim očima gledala svet oko sebe,
Koji je tek u mojim očima dobio pravu vrednost,
Budućnost je čekala…



Može biti, može biti

RED, RAD I POREDAK!
Govorili su stari,
Zato sam budući Biolog, domaćica dva domaćinstva i čuvar psa,
Da donesem budućnost
Da me ne bi čekala zaludna zalud…



Zrnce

Na zrncu peska stoji Ona
Čeka zvuk nekih dalekih zvona
Moja ledja pritiska hiljadu tona
Osecam težinu Džinovog zvona

Neka daleka Zvona odbrojavaju čas
Svemirom odjeknuće duboki bas
I vreme preći u laki kas
A sudbina će prevrnuti tas

Zatvaram oči, teško i nejasno
Osećam se loše, osećam se tako
Možda odraz, osvetli mi, bako
Čitav ovaj život, nije nije lako

Dodirni me, udari me,
Poljubi me, zagrli me
Voli me, molim te
Otkrij me, saznanj me



The day She tried to belive…

Nad terasom, novi dan
Sunce sve osvetljava
Umro je i poslednji san
Žena-zmaj se razmrdava

Okrećem joj leđa, pazim
Da ne padnem sa ono
Malo kreveta što osvojim
Kad u postelju zajedno padnemo

Ona huknu prvi, drugi put
Širi krila, ustaje i kreće
Mene tresnu u drugi kut
Zanjiha sve, cveće i drveće

Osvaja dan novi
Osvaja san
Osvaja sve što ne mogah ja



Uvazatranje

Stao sam na travu,
Legao i naslonio uho
Toliko priča ima ona
Ispričati tebi i meni

Mala deca i njihova radost
Beskućnik i njegova tuga
Pas i njegov urin
Par i njihova ljubav

Toliko priča, tužnih i lepih
Na jastuku, na štapu slepih
Na cipeli, na njen tepih
Igraj sa osmehom u srcu
I tugom na licu

Sa štitom ili na njemu
Bjeganova Majka kukaće
A trava zapisati novu priču
O ljubavi i slomu

No comments:

Post a Comment