Ova pesma pripada prvoj od dve grupe pesama, i oba se zovu po imenu iz neke španske knjige koju mi je moja tadašnja devojka pomenula, kao i da joj se ime jako dopalo.
I dan danas ne znam koja je knjiga u pitanju, o čemu se zapravo radi i slično, ali ime je ostalo...
Reka teče duboko i daleko…
Stajali smo pored reke,
jedne letnje noći.
Tvoja duša je počela da oseća mir,
ja sam osećao fizičke bolove.
I tako je uvek bilo -
sve reke moraju negde da se uliju.
Tvoja se ulivala u okean mog strpljenja,
i močvaru mog samosažaljenja.
Moj kraj skopčan sa tvojim početkom.
Uzeo sam ti nešto, i dobio nešto,
ti si samo ležala onako kako leže izgubljeni.
I sada si to, ali ON to ne zna…
No comments:
Post a Comment