Ova pesma pripada prvoj od dve grupe pesama, i oba se zovu po imenu iz neke španske knjige koju mi je moja tadašnja devojka pomenula, kao i da joj se ime jako dopalo.
I dan danas ne znam koja je knjiga u pitanju, o čemu se zapravo radi i slično, ali ime je ostalo...
Zamkovi
Kad sam bio mali,
pravio sam zamkove u pesku.
I nije bilo devojčice pored
s kojom bih piškio u pesku.
Kad sam bio dete
pravio sam zamkove u snegu.
I nije bile devojke tu,
s kojom bih se valjao po snegu.
Kad sam bio klinac,
pravio sam zamkove od blata.
I nije bilo žene nigde
s kojom bih se rvao u blatu.
Sada su svi zamkovi prazni.
Prazni – kao i moj život,
kao i svačiji život,
pun neiskorišćenih šansi.
No comments:
Post a Comment